Danas sam na placu kupila jagode i još jednu sobnu biljku. Koji doprinos biljke mogu biti za nas a mi ga ne percipiramo? Bilo da se radi o cvijeću koje nas veseli, jagodama koje golicaju naše okusne pupoljke ili drvetu na Dubravkinom putu, biljke nas zaista mogu nahraniti svojom energijom. Često mislimo da nas samo hrana hrani, ali je li to zaista tako? I da li nam neka hrana zapravo oduzima energiju?

Što ako bismo svaki puta kada osjetimo da smo gladni prvo pitali naše tijelo da li želi hranu ili vodu. Ako želi hranu, koju točnu. Prije svakog sljedećeg zalogaja pitate da li želi još. Već sada zapravo možemo vidjeti koliko je auto-pilota u našem odnosu s hranom. I koliko malo komuniciramo s tijelom. Kada damo tijelu hranu koju ono taj dan ne treba, ono se mora naraditi da je preradi, ako ne damo ono što bi ono htjelo, uskratimo mu energiju i na kraju krajeva užitak. Što ste zaključili da volite jesti a vaše tijelo uopće ne voli? Što ste zaključili da ne volite jesti a vaše tijelo to želi? Što jedete svaki dan i nikada se niste zapitali da li vaše tijelo to želi?

Što ako biste postavljali više pitanja svom tijelu u vezi stvari koje se njega tiču? Probajte.

Tijelo što želiš jesti?

Tijelo što želiš obući danas?

Tijelo treba li ti sada spavanje, šetnja ili nešto treće?

Tijelo kako se želiš gibati?

…

Manjak energije nekad „rješavamo“ slatkišima, ležanjem na kauču ispred televizije, vitaminima koje je preporučila prijateljica, i u tome ne postoji ništa pogrešno. Ali što kao biste pitali svoje tijelo što ono želi i poslušali ga. Možda se iznenadite kao jednostavne promjene mogu imati najveće rezultate.

I što ako ne postoji ispravno i pogrešno, koliko slobode bi imali u svojim izborima i što bi sve s njima mogli kreirati? Ali o tome u sljedećem blogu ????